Danas je preminula Ankica Lepej, prva (i najveÄa) hrvatska heroina ā¤ā¤ā¤. Siguran sam da se Car Boris neÄe ljutiti Å”to Äu povodom njene smrti prenijeti njegove rijeÄi:
Od danas, svaki put kad svoj izbor sebi i drugima budete opravdavali životnom ucjenom Äija ste žrtva – jer ste samo obiÄni mali Äovjek i pružite li otpor nemate gdje ni kako, jer nemate rezervni plan, jer imate djecu i kredite, jer vam je ostalo manje od godinu dana do penzije i samo godinu i pol da otplatite mobitel – sjetite se da je prije trideset godina, u purpurnu zoru hrvatskoga blagostanja, jedan radnik Tiskare Zagreb ostao bez posla jer je prijavio kriminal u firmi, a njegova supruga, službenica ZagrebaÄke banke, koju godinu kasnije dobila otkaz i kriviÄnu prijavu zato Å”to je javnosti otkrila da je predsjednik države Franjo TuÄman u imovinskoj kartici zatajio viÅ”e od dvjesto hiljada maraka i petnaest hiljada dolara na tajnom raÄunu u njenoj banci.
Hrabri supružnici nisu pri tom imali plan B, nisu imali uÅ”teÄevinu ni imuÄnu djecu. UÄinili su to jer nisu mogli podnositi nepravdu, i uÄinili su to bez kalkulacije. Ona je otkaz dobila niti godinu dana do penzije, nakon Äega su uniÅ”tenih života, pritisnuti dugovima, morali prodati stan i otiÄi u podstanare. U jesen života, u vrijeme kad njihovi vrÅ”njaci poduÄavaju unuke da ne talasaju i ne bodu se s rogatima, ti su se hrabri, obiÄni mali ljudi sami suprotstavili cijelom režimu i samom njegovom Vrhovniku.
Slavko je umro proÅ”log proljeÄa, a danas je za njim otiÅ”la i Ankica. Narodna heroina Ankica Lepej, hrabra žena koja nije pristala na ucjenu. I koja pravedniju i bolju državu nije zamiÅ”ljala ubijajuÄi ljude i paleÄi kuÄe, pa da i njoj jednog dana neki predsjednik na rever zakaÄi kakav orden.
