Double njami 😎😎

Nakon bacanja odojka na ražanj za doček Nove Godine, i polučen dosta dobar rezultat u vrlo teškim uvjetima (ovo sam sad lažno skroman, jer odojak je ispao za prste polizati!), došlo je vrijeme za dostizanje Svetog Grala dalmatinskog kulinarstva – spremanje janjca na ražnju.

Obiteljska proslava Veronikinog 16-tog i Luaninog 14-tog rođendana za to je bila savršena prilika.

Meso je nabavljeno kod kraljice Martine (mesnica Tuhljanka u Savskom Gaju, preporučam od srca), a kako ne vole svi baš janjetinu, i što bi jednostavno kad može komplicirano 😂, pored janjca od 13 i po kila, sam uzeo i dva i po kila teletine, za staviti pod peku.

S pripremama smo počeli oko 10, kad se počela okupljati i ekipa pomoćnika jer, ipak mi je to bilo prvo spremanje janjca na ražnju u životu.

Najvažnije je bilo dobro obaviti natakanje na ražanj, s čime smo najprije započeli Serđo i ja

A onda je stigla i pomoć u vidu susjeda, iskusnog stručnjaka i rutinera 😎.

I, po planu i programu, oko jedanaest i po je stavljen na vatricu.

Pa se okretao …

I okretao …

I okretao …

Dok smo mi odrađivali chilling u hladu 😎.

Doduše, za razliku od ražnja, oko kojeg se tri ure trebalo samo malo izdaleka pobrinuti oko vatre, peka je bila malo drugačija priča. Tu vrućinu je teško opisati, ali i to sam nekako odradio.

S time da se mora napomenuti da je spremiti peku bilo dječja igra, kad sam imao pri ruci ćaću, Cara od Peke, čiji savjeti su bili ključni da peka ispadne savršena.