Tradicija duga 16 godina se nastavlja i dalje … i mogu reći da sam onako malo, zericu ponosan. Svih petnaest je zabilježeno, a prošle godine sam napisao i kratki osvrt na prvih 15 godina.

Picigin je bio nirvana, kao svake godine, i isto kao i na prva dva ovogodišnja picigina (gdje je prvi bio pod gadnom tramontanom putem do Sabuše, ali nas to nije smelo!).

Ove godine je primarna briga bila “kako će nas osam teških s Kruškovom gumom doći do otoka” 😂, ali je, na našu VELIKU žalost taj problem (radikalno) smanjio Krsto Maćo koji nije mogao doći 😥😥😥. Uz to smo izveli i sad već standardni manevar g6, gdje smo kod Gospe od Sniga, di nas je čekala Vedrana, najprije napravili pauzu a onda smo Bore, Lučo i ja s Vedranom njenim autom pošli do pozicije, dok su Kru, Jure, Nidžo i Serđo pošli gliserom.

Značajna stvar je bila da je vrend uzeja fotoaparat, pa je napravija i štogod lipih slika.

Sudionici (sans Kru i Vedrana):

Bilo je i lipih bacanja:

Uz posebne pohvale kumu Juri na okrijepi u pauzi između dvi runde ❤️ (pamtim ja i vrimena kad su ovo bile fotke s frižiderima punim alkohola, ali … godine idu 😂).

Kao i uvijek, druga runda picigina je bila prava nirvana, a kako smo već polako uvatili i mot, palo i nekoliko odličnih razigravanja. Bilo nam je toliko dobro da smo igrali sve do posli osam uri, i igrali bi bili još ko zna koliko, ali mrak je počeja padati i kapetan je posta nervozan, tako da smo se negdi oko osam i kvarat polako zaputili doma.

Jedva čekam 17-ti ❤️.

• Picigin