Skupljamo polako godine s Memorijalnim piciginom za našeg dragog Hrvoja ❤️, dogodine smo i punoljetni, a pomisao da će za tri godine biti dvadeset godina da nije s nama je … nepojmljiva.

Di su otišle sve te godine?

A opet, dovoljno mi je kliknuti na tag Memorijalni picigin i samo preletjeti kroz headere tih sedamnaest postova (nije šesnaest zato jer ima i post “Povijest prvi 15 godina” 😎) i garantirana je oluja sjećanja.

Da, godine su proletjele, ali bome smo ih, barem što se picigina tiče, dobro iskoristili.

Za ovogodišnji Memorijal nas je vrijeme opet počastilo, a iznenadio nas je i vrend 🤗. Sve je izgledalo standardno, ukrcalo se nas sedam na gumu (falija nan je samo Krsto Maćo 😪), uz naravno prigodne šale i pošalice “imaš li pumpu”, “oćemo li stići za uru vrimena”, i lagano krenuli, ali je vrend malo zauveza i … “a e, ekipa, puno nas je pa mi je susjeda posudila ovaj malo veći gliser, da nam bude ugodnije” 😮❤️.

Prekrcaj je malo potrajao, ali … well, nije nam bilo teško 😎.

U uvali Male Sabuše nam se pridružio i Barać, ponovo pohodeći picigin nakon desetak godina ❤️, i usprkos njegovom upornom “neću se ja bacati, jeste li vi normalni”, bija je dobar. Skoro Kruško klasa 💪. Skoro (da se vrend ne uvridi 🤗).

Picigin je bio solidan, i na momente odličan, ali nekako smo više guštali u momentu. Savršeno vrijeme bez daška vitra, more (pre)toplo, guma, odnosno šank na pet metara od mjesta di se bacaš … milina.

Za divno čudo, ovaj put me je fotografiranje išlo nešto bolje, pa je i fotogalerija opširnija.

Serđo u akciji

Kad letaju Kruško, Nidžo i Jure

Lučo leeetiii

A što reći za letača Boru 💪

Ovu lopticu nije uspija uvatiti …

Ali zato ovu je 💪💪.

Odmor je bio bogovski, opet zahvaljujući kumu Juri (preciznije, njegovoj punici Ljilji kojoj SVI šaljemo puno zahvala, pozdrava ❤️❤️❤️ … i želja za dug život 🤣).

Pri čemu sam tek kad sam došao doma skužio da nisam uslikao glavnu “zvijezdu večeri”, Ljiljin cheesecake. Čizkejku posebne pozdrave šalje Nidžo.

Manjaža u tijeku.

Nakon gurmanskog intermezza, vrend je preuzeo pozornicu, i čim je pustio ovu pjesmu … ❤️❤️❤️😪.

Vrende se neće ljutiti što ću njegov govor ovdje prenijeti u cijelosti:

Hrvoje je imao puno lijepih osobina. Tako bi lako mogli reći da je bio dobar čovjek, pošten čovjek, da je imao izraženu empatiju i ljudskost. Da je volio društvo, pjesmu, nogomet (ka i svi Vanjakovi ;)), karte. Da je uvijek bio onaj koji okuplja, a nikad onaj koji razdvaja. Da je uvijek bio za akciju. Da je bio čovjek od kojeg nisi mogao čuti da priča loše o drugim ljudima.

Bio je slobodna duša, čovjek koji nije morao vidjeti svijet da bi bio dio njega.

Volio je slobodu, a slobodu je zamišljao kao picigin. O tome govori i njegova pjesma o piciginu.

“Sa sukošanskog škvera gumenjakon u valove od meštrala pa do mista na pučini di se vidi cila plaža. Podiže se tenda, pali se glazba, pivica je propisno ohlađena. Gledamo tu divotu i pričamo o tome kako će sve to izgledati za deset-dvadeset godina.

Nismo tu radi priče, pali se makina, kuštivamo u valu… Uvjeti su idealni. More taman do ispod kolina. Loptica mora biti plastična, najbolje malo prazna, promjera oko 9 cm. Najbolje je u tri, ako se svi bacaju ka’ sikire. Vagneš ga na slabiju ruku, pa ga rastegneš na jaču. Ako ti još vrati na paradu…

U zadnje vrime često čitam kako više u sportu ne vridi ona Coubertinova: „važno je sudjelovati“. Ili kako su, nedaj Bože, neki sportovi poput nogometa moderan oblik vođenja rata. Kod piciginaša je puno jednostavnije. Svi igraju, svi dobijaju. Čisti gušt. PICIGIN!!”

Frende Buco, nakon 10-20 godina to ti izgleda vrlo slično i Kubertenovski kao i onda. Svi smo tu i sve je kako triba, kako bi rekli Vanjakovi. Nidzo, Jure, Sergio, Bore, Lucho, Zvone, Kruško. Nalete i neki drugi ljudi. Igraju i naša dica. Ponekad mi se učini da i tebe vagnemo na livu. Trupac je najbolji igrač ikad. Više nije idealno utroje, nego kako godine idu više naginjemo ucetvero/upetero.

Hvala ti što si nas podsjetio da kad svi igraju, svi dobijaju.

Vrend ❤️❤️❤️.

I za kraj, u smiraj dana dok smo se već polako pakirali, bacili smo vrend i ja jednu mano-a-mano. Ko prije do pet … i završilo je 5 : 5 🤗.

Što se po Nidžinim slikama ne bi baš reklo 🤣.

• Picigin