Najprije, i prije svega, veliko HVALA ljudima ❤️❤️❤️ koji su se kroz ove godine brinuli da mjesto Bucine pogibije bude uredno i održavano. Poseban hug za onog tko je stavio anđela 🤗🤗🤗 .

Zašto mene nije bilo?

Moglo bi se smisliti stotinu razloga i opravdanja, ali mene vuče na onu “tako je to moralo biti”. Bio sam jednom, par tjedana nakon Hrvojeve pogibije, zajedno s ekipom u kojoj se sjećam da su bili sigurno Legica, Lalić, možda je bija i poštar, ali to nisan siguran, kad smo išli postaviti ovu spomen ploču.

Iskustvo koje mi je svakim danom sve draže u sjećanju ❤️.

Ali je do nedavno bilo jedino😪.

Daleko od toga da je Buco bio zaboravljen! Sedamnaest odigranih Memorijalnih picigina, s tradicijom za koju sam siguran da će se nastaviti i kroz iduća desetljeća, su zalog sjećanja na trag koji je, u svom ipak kratkom vremenu 😪, ostavio u selu.

Bilo je legendarnih picigina (koga, zanima, ovo je povijest prvih petnaest), pogotovo u prvim godinama, ali kako godine idu, fokus se mijenja, sjeme picigina kao sporta suštinski u skladu s Hrvojevim karakterom je već posađeno, bit će ako Bog da i picigin klub uskoro 💪 (jer, što bi Neviđane imale picigin klub a Sukošan ne 😎), ali, kao što rekoh fokus se mijenja.

Ono, nabirkalo se godina 🤣, iduća je 50-ta 😮.

U toj promjeni fokusa sam se sjetio i spomen ploče postavljene prije sedamnaest godina, sjetio sam se i kako sam zadnjih godina svaki put tijekom ljeta imao na Todo listi “poći na mjesto di je poginuo Hrvoje”, i kako je svaki put ostala neodrađena 😪.

Konačni sram je stigao kad sam se jednu večer sjetio da danas živimo u vremenu moderne tehnologije 🙄, otvorio Google Street View, i odlučio vidjeti mogu li naći sliku spomen ploče koju smo postavili.

Da mogu li 🙄.

Kolovoz 2018

Listopad 2014

Rujan 2011

HVALA VAM DRAGI LJUDI ❤️❤️❤️.

Kad sam prije mjesec dana za Svisvete bio u Sukošanu sam konačno odradio tu stavku s Todo liste, posjetio mjesto Hrvojeve pogibije i malo uredio.

A prekjučer sam to uredio još malo više, i posadio jedan čempres ❤️.

Sjetio sam se i capuna i lopate, i gnojiva i humusa … ali sam zaboravio kolac za učvrstiti čempres 🙄, a bura koja je taj dan puhala me grubo podsjetila da bi to mogao biti suštinski propust 🙄. Al nema veze, popraviti ćemo 💪 (da nisam na svojoj Latifundiji u zadnjih mjesec dana posadio pedeset voćaka i sve ih lijepo učvrstio kolcima kako je po propisu, ne bi ništa rekao … ali, jebi ga, jako rijetko “iz prve” pogodim sve 🤣).

Svejedno, zadovoljan sam kako to sad izgleda.

Ova dva bora, svaki sa svoje strane ceste su dobar marke, a nadam se da će im se za desetak godina pridružiti i moj čempres ❤️.

• Osobno