Sve ono najbolje što nogomet kao sport može ponuditi smo vidjeli u današnjoj utakmici polufinala HNKŽ između Agrama i Hajduka, odigranoj na stadionu SŠC Stjepan Spajić u Sigetu, u nezgodnim vremenskim uvjetima, po hladnom vremenu i s laganom kišom koja je padala tijekom cijele utakmice.
U čudesnoj utakmici punoj preokreta, Agramerke su na krilima čudesne Jasne Đoković, koja je ponovo pokazala svoju bezvremensku klasu postigavši sva tri zgoditka za Agram, iščupale pobjedu osvetivši se Hajdučicama za poraz u prošlogodišnjem polufinalu Kupa (zanimljivo, s istim, odnosno obrnutim rezultatom utakmice, koja se tada igrala u Splitu), i plasirale se u finale gdje će im suparnik biti Dinamo koji je prošli tjedan savladao Međimurje u drugoj polufinalnoj utakmici.
Roller-coaster je krenuo u drugom poluvremenu, jer prvo poluvrijeme je bilo vrlo slično prvom poluvremenu ligaške utakmice 6. kola koju su Hajduk i Agram odigrali prije par dana u Splitu – Hajdučice su agresivnim presingom, na trenutke i začuđujuće visokim (u jednom trenu tijekom prvog poluvremena sam opet vidio Janju, Barbi i ovaj put Gabe umjesto Gie, kao kobre poredane na rubu Agramovog šesnaesterca) preuzele kontrolu igru i cijelo poluvrijeme bile dominantnija ekipa.
S time da su, za razliku od utakmice u Splitu, ovdje uspjele i postići gol za vodstvo 1 : 0!
U 21. minuti odličan, ali odličan prodor Barbare Živović po desnoj strani, pri čemu je kad je došla do gol linije Agramovoj stoperici gurnula i loptu kroz noge, i onda izvrsno nabacila za Branku Bagarić na vrhu peterca, koja, iako s dvije Agramove igračice u blizini, vrhunski reagira na nabačenu loptu i iz prve je jakim udarcem zakucava u mrežu za vodstvo Hajduka 1 : 0.
Bilo je još opasnih napada Hajduka, pri čemu mi je ostao upečatljiv pokušaj Gabrijele Prkačin, negdje brzo poslije gola. Janja je u svom stilu prošla po lijevoj strani, nabacila savršenu loptu u sredinu na nekih 6-7 metara gdje ja vidim Gabe … i to je to … ali Gabrijela u skoku glavom krivo zahvaća loptu koja kreće prema dolje, odbija se od travnjaka i u luku završava preko grede.
Uglavnom, prvo poluvrijeme je, iz perspektive navijača Hajduka 😎, bilo manje više “kako triba”.
U poluvremenu sam se malo prošetao do tribine s navijačima, kojih zbog lošeg vremena nije bilo puno, ali vjerna jezgra Agramove navijačke skupine je bila tu i s tim dragim ljudima, čak i ako smo sad na nogometno suparničkim stranama, mi je uvijek drago malo popričati 🤗.
Kad sam vidio da su se igračice polako počele okupljati na terenu, pri čemu su se prve pojavile Agramerke, krenuo sam prema svojoj fotografskoj poziciji na suprotnoj strani igrališta od tribine, i putem sam uz aut liniju taman naletio na Jasnu Đoković ❤️.
Srdačan pozdrav, zagrljaj i kratka ćakula.
Preneseno u dvi kratke crtice: kad sam je pitao kako je ekipa, jer znam da ima problema u klubu i puno promjena, Jale je rekla “ma jes’, puno igračica se promijenilo”, što jest istina i ekipa Agrama izgleda puno drugačije nego prošle sezone, ali u ovoj crtici mi je bilo čudesno čuti naglasak Jale kad je rekla “igračica”, s onim tvrdim naglaskom na “čica” na kraju … i ne znam je li to zato što sam Dalmatinac ili ne znam što, ali taj crnogorski specifični naglasak je meni takva milina čuti da ja to vama ne mogu opisati 🤗 … i čuvši to u tom trenutku sam se sjetio svih famoznih momenata prošle sezone na putu do prve povijesne Agramove seniorske titule … i mnogih razgovora s Jasnom … a možda još i više s Anjom Popović, drugim dijelom Agramovog crnogorskog dueta ❤️.
A druga crtica – kad smo popričali malo o igri, pri čemu samo djelomično citiram, ali prenosim smisao, Jale mi je rekla: “a nije baš dobro, jer ono što smo i kako smo mi igrali prošle sezone, ove sezone igra Hajduk”. Bolji kompliment Hajdučice su teško mogle dobiti 🤗.
Onda su se polako i Hajdukove igračice počele pojavljivati na terenu, Jasna i ja smo se pozdravili i krenuli svako odraditi svoj posao u drugom poluvremenu.
Eeee … da sam znao kakav šou Jale sprema za drugo poluvrijeme 🙄🤣🤗.
Ono što je također bitno napomenuti je da je u drugom poluvremenu iz svlačionice izašla neka posve drugačija ekipa Agrama, puno žustrija i agresivnija, i od samog početka je bilo jasno da ništa u toj utakmici još nije gotovo.
I tako je i bilo.
Nije prošlo niti pet minuta, a Agramerke su uspjele gurnuti jednu dubinsku loptu u for za Maju Joščak, koja izlazi sama pred vratarku Hajduka Anu Ristovski, koja se u gabrićevskom stilu raskriljuje, i koliko sam ja uspio vidjeti, svojom nogom jest malo skrenula loptu (dakle, što bi se reklo “bila je na lopti”), ali je Maja u maniri stare iskusnjare (a nema nitko iskusniji od Maje 😎❤️), (s)pustila svoju nogu da njom zapne za ispruženu nogu od Rile, pala … i to je bio jedanaesterac.
Ono što me je u tom trenutku iznenadilo je deranje, i to nevjerojatno agresivno i glasno deranje s tribina, s povicima “crveni karton”, “alooo, crveni karton”!? Ono, o čemu ti malac, kakav crveni karton?🤔🤔🤔
Uglavnom, u 50. minuti je Jasna Đoković stavila loptu na bijelu točku, i stručno zabila za 1 : 1.
Erupcija oduševljenja na tribinama je popraćena novim količinama agresivnog vikanja, pri čemu sam skužio da to u stvari čujem Ivicu Milkovića kako se dere (kasnije su mi rekli da je bio vidno “živahan” 🤣 na tribinama, na kojima se pojavio tek početkom drugog poluvremena) … i to je nastavio takoreći sve do kraja utakmice 🙄.
Nakon izjednačenja su Agramerke do kraja uspostavile ravnotežu u igri, nestalo je dominirajuće agresivnosti Hajdučica već je sada Maja Joščak dominirala sredinom terena, te se nakon desetak minuta trener Hajduka Damir Matulović odlučio za osvježavanje ekipe.
Ušle su Ivana Vlajčević, moja Lu i Gia Kalaš … a ne znam koja mi je od njih draža ❤️, i osvježenje je dalo rezultat nakon desetak minuta.
Iz obrane Hajduka je upućena visoka lopta, koju Luana dočekuje na nekih 35 metara od Agramovog gola i majstorski je glavom proslijeđuje na lijevu stranu Hajdukovog napada, gdje se Janja Čanjevac u svom stilu sjuruje s loptom prema rubu Agramovog šesnaesterca, Maja Bičanić, koja je odradila vrhunski posao tijekom cijele utakmice je ovaj put za korak kratka i Janja uspješno šalje savršenu loptu u peterac … nedostižnu za vratarku Agrama, ali savršeno dostižnu za Giu Kalaš koja je u naletu zakucava pod prečku … i to je novo vodstvo Hajdučica 2 : 1.
Ali, daleko je to još od gotove utakmice, tek je 73. minuta, i Agramerke ne posustaju ni za dz!
I onda u 82. minuti prekršaj za Agram u Hajdukovoj polovici, ali skroooz iskosa na desnoj strani Agramovog napada, bar 25 metara od gola, i maksimalno dva tri metra od desne aut linije. Uglavnom … daleko od gola, i jako iskosa.
I kad su svi očekivali opasan centaršut pred peterac, Jasna Đoković je zabila euro gol! 😮😮😮💪
Opalila je loptu svojom čudesnom ljevicom, i ona je u luku otišla u suprotne rašlje, takoreći tik pod samu prečku, nedostižno za Rile koja se ispružila kolika je duga i široka … i to je bilo novo izjednačenje, 2 : 2.
“O prokleti živote, pa nećemo valjda na penale, da mi srce počne priskakati”!?
I nismo 🙄.
Jer, u kaosu zadnjih desetak minuta utakmice, dok je trener Agrama Ivan Dizdar (koji, zanimljivo, nije označen i u službenom zapisniku kao trener!?) već dizao Anu Dujmović s klupe radi izvođenja jedanaesteraca, tijekom jednog izvođenja Agramovog kornera lopta je slučajno u ruku pogodila Antoniju Dulčić i sve do druge strane igrališta (gdje sam ja uporno čekao da Hajduk dade novi gol) se čulo kako su sve Agramove igračice unisono povikale “rukaaaaa” …. začuo se sutkinjin zvižduk … i to je bio novi penal za Agram u 89. minuti! 😮
Koji je opet savršeno precizno izvela Jasna Đoković, i nakon što su odigrane još četiri minute sudačke nadoknade, utakmica je završila i Agramerke su počele svoje urnebesno slavlje!
A jebenti 🙄.
Nije bilo lako gledati tužne Hajdučice nakon utakmice, pogotovo uzimajući u obzir da su cijelo prvo poluvrijeme dominirale, dva puta vodile i nisu ni u kojem slučaju bile u utakmici nadigrane … ali to je nogomet i isto tako se može reći da su Agramerke zaslužile svoju pobjedu jer su se u drugom poluvremenu pošteno trgnule, pokazale karakter … i nakon što su prošle godine osvojile prvu povijesnu titulu prvaka, u finalu protiv Dinama 26.5. će tražiti i svoju prvu povijesnu pobjedu u Kupu.
Poseban spomen su zaslužile Jasna Đoković i Maja Joščak ❤️❤️.
Jasna je pokazala svoju klasu s tri gola, ali nije krivo reći da se Maja tijekom utakmice operirajući u sredini terena i više naradila, i iako je i mene završetak utakmice bacio u tešku depresiju, to je na koncu ipak “samo” jedan rezultat od mnogih kojima ću svjedočiti u Luaninoj karijeri, a vidjeti uživo ovakve dvije majstorice kako pokazuju svoju klasu i nogometno umijeće … to će u uspomenama ostati puno duže 🤗.
Službeno izvješće.
Sastavi.
Fotogalerija s utakmice.
I za kraj, kao i uvijek, malo moje Lu.
