9. kolo Lige za prvaka, Agram – Hajduk 0 : 4 💪 … Dinamo – Međimurje 2 : 3 😮🤗

GOOOOTOOOOVOOOO JEEEEEEEEE!!!!

Ne još i posve teoretski i statistički 100% sigurno, jer tri su kola do kraja a Hajduk ima i zaostalu utakmicu 8. kola s Međimurjem u četvrtak, ali nakon rezultata današnjeg kola, sve osim prve povijesne titule prvaka za Hajdučice bi bilo ravno čudu!

U čudesnom dvokoraku, najprije je pred sam početak utakmice stigla šokantna vijest iz Maksimira – Međimurje je pobijedilo Dinamo 3 : 2 😮, a onda su Hajdučice demonstrirale silu i po četvrti put ove sezone pobijedile Agram, čime su Dinamu pobjegle na 7 bodova, a Agramu na 8, što znači da eventualnom pobjedom u četvrtak u Čakovcu i teoretski osiguravaju naslov prvakinja, tri kola prije kraja prvenstva.

Što se same utakmice tiče, nije da su Agramerke pale bez ispaljenog metka, kako bi konačan rezultat sugerirao. No ipak, razlika u kvaliteti, a u stvari puno više u želji i motivaciji, je danas bila prevelika, i samo 20ak minuta dobre igre Agrama, negdje od 10-te do 30, 35-te minute je bilo nedovoljno u utakmici koja je za Agram, nakon poraza od Dinama u prošlom kolu, bila apsolutno ključna za održavanje kakve takve nade u san o obrani titule prvaka.

Ali, Hajdučice im nisu dale.

Furiozno su krenule od samog početka, zabile gol u 4-toj minuti i uspostavile dominaciju, koju su Agramerke prekinule u periodu od 10-te do negdje 30-te minute kad su imale i jednu dobru šansu Jasne Đoković, koju je Ana Ristovski odlično branila, no nakon toga kratkog perioda dobre Agramove igre, Branka Bagarić je pred kraj poluvremena nakon odličnog prodora Janje Čanjevac po lijevoj strani i savršeno po zemlji dodane lopte majstorski zabila za vodstvo Hajdučica 2 : 0 … i utakmica je ušla u jednosmjernu ulicu.

Uzalud je bio sav trud Maje Joščak i Jasne Đoković, no u drugom poluvremenu je takoreći igrala samo jedna ekipa, ekipa nabrijanih i rogobatnih Hajdučica, i dva gola postignuta u samom finišu utakmice samo su bila šlag na tortu njihove impresivne prezentacije u drugom poluvremenu.

Pri čemu ću, kao privilegirani promatrač derbija “on d fejs of d plejs” (vi mladi guglajte Đuro Nadrealisti na jubitou 😂) notirati govor trenera Hajduka Damira Matulovića (nadam se da neće zamiriti), koji sam pred početak drugog poluvremena “usput” čuo (bio sam pet metara dalje), u kojem sam zapamtio, odnosno ipak ću morati parafrazirati … “ko je gledao prvo poluvrijeme, pitati će se, čemu strah, imati li vi muda … pa pokažite im da imate muda” (pišući ovo shvatio sam određene “gender-related” implikacije 😂, ali … ja sam samo izvjestitelj).

Ono što je bitno, u drugom poluvremenu su Hajdučice pokazale da “imaju muda”, otresle su sa sebe određeni strah u igri koji ih je sputavao i vodio na greške (a e, bilo je posve krivih dodavanja u prvom poluvremenu … bilo je), i iako se za završni “čavao u lijesu” trebalo čekati do 89. minute i bljeska Ivane Vlajčević, pomalo je i nevjerojatna razlika u odnosu na drugo poluvrijeme u Kup utakmici, odigranoj prije nepunih 10 dana.

OK, nije bilo Ane Jakobašić, nije bilo Ivane Stanić, i Anela Lubina ne može igrati već par utakmica, pri čemu mi je bilo ČUDO drago vidjeti opet Anu Dujmović od početka opet u postavi, i to kao kapetanicu u izostanku Jakobašić, a drago mi je isto bilo vidjeti Agramovo dijete Tiu Stefanović kako ulazi u drugom poluvremenu … i tako, nije to bila ni blizu ista ekipa Agrama kao u Kupu.

Al svejedno je način na koji su ih Hajdučice nadigrale bio impresivan.

Krenuti ćemo od granitnog stoperskog dvojca, Ive Bukač i Tee Pedić. Nepogrješive cijelu utakmicu, osim kod jednog izbijanja poluvisoke lopte koju je Tea loše zahvatila, a na leđima joj je bila Jasna Đoković spremna kao kobra, uslijedila je oduzeta lopta i šut s ruba šesnaesterca, ali se Ana Ristovski na golu ispružila koliko je duga i široka i obranila taj udarac 💪. Vrhunska obrana Rile u trenutku Agramovog naleta kod rezultata 1 : 0 … svakako je u tom trenutku mogla krenuti utakmica da je Agram uspio izjednačiti.

Standardni bekovski par, Anja Prskalo desno i Antonija Dulčić lijevo, je ekstra uspješno spriječavao pokušaje Agramerki po krilima (što je velika pohvala, kad se zna da je jedno od tih krila Jasna Đoković!), dok je Dule po svojoj strani (počela je standardno kao lijevi bek, da bi se prebacila na desnog kad je Prskalo izašla) radila i kao neumorni napadački motor i teško je i izbrojati u koliko je prilika povukla po krilu i centrirala, ili dodala prema sredini, kreirajući opasne situacije, tako da je njena titula “igračice utakmice” apsolutno zaslužena.

Ispred Hajdukovog obrambenog bloka su u sredini stajale Ana Bakalar i Lana Kukavica, s ispred njih isturenom Brankom Bagarić.

I ne znam koju bih više nahvalio 🤗.

Kapetanica zadnjih par utakmica doista igra kapetanski! Suverena u kontroli lopte, s onim svojim gracioznim dugim korakom pokrivajući veliki dio sredine terena, precizna u dodavanjima, a kako je pogodila gredu u prvom poluvremenu kad je opalila s nekih 20ak metara … aaargh, pet centimetara niže i to bi bio eurogol.

Kuki je pak “legla na leđa” Maji Joščak i opet odradila vrhunski posao spriječavanja glavnog arhitekta igre Agrama da u pravoj mjeri pokaže svoju klasu, a uz to je i par puta jako kvalitetno povukla naprijed i inicirala par opasnih napada pokazujući da može biti jednako dobar kreator kao i razbijač igre.

A što tek reći za Branku?

Letjela je po terenu s loptom, dijelila ih precizno i lijevo i desno, zabila vrlo bitan gol za 2 : 0 pred kraj prvog poluvremena i sve do trenutka kad je izašla u 65-toj minuti, bila je majstorski kreator Hajdukove igre.

I, kao šlag na kraju, Hajdukov napadački trojac – Barbara Živković, Gia Kalaš i Janja Čanjevac.

Barbi je majstorskim šutom zabila prvi gol i na desnom krilu bila stalna opasnost za obranu Agrama, dok se mlada Gia ovaj put nije upisala u strijelce ali je svoju ulogu robusne centralne špice odigrala odlično stvarajući pritisak na zadnju liniju obrane Agrama tijekom cijele utakmice.

I za kraj, Janja Čanjevac, koja je odigrala još jednu čudesnu utakmicu.

Po mom mišljenju, uz molbu da se nitko ne naljuti, u zadnjih par utakmica Janja je u svakoj mogla biti proglašena “igračicom utakmice”, i apsolutno nitko se ne bi bunio! U ovoj je bila asistent za prva dva gola, pri čemu je njen prodor kod drugog gola bio posebno impresivan, a njeni prodori po lijevoj strani su bili tako mnogobrojni da od 900 slika što sam snimio tijekom cijele utakmice, na njih bar pedeset je Janja u svom karakterističnom trku.

Bilo bi nepravedno ne spomenuti zamjene koje su ušle.

Ivana Vlajčević polako ali sigurno ozljedu ostavlja iza sebe, i u odigranih nešto manje od 30ak minuta je prezentirala svoj talent, zabila gol za 3 : 0, i zajedno s Gabrijelom Prkačin, koja se također upisala u strijelce, čini čudesan napadački duo kojeg trener Matulović ima u rezervi.

Nakon dugo vremena je i Antonela Blažević dobila svoju priliku i u svojih 15ak minuta pokazala intenzitet i agresivnost koji naprosto vabe citiranje one narodne “u maloj boci špirit stoji”.

Moja Lu je isto dobila svojih 30ak minuta, bila je i u jednoj dobroj (polu)prilici, kvalitetno sudjelovala u igri i standardno precizno dijelila lopte suigračicama, a ono što ću vezano uz nju ja ponijeti kao sjećanje s utakmice je (nadam se) početak njenog oslobađanja u igri – da joj nije prva (i zadnja) misao kako da se u jednom potezu riješi lopte i proslijedi je suigračici, već da malo … naprosto igra nogomet kako zna.

Pobjednice ❤️.