Čudesno, apsolutno ČUDESNO iskustvo je bilo jučer popodne biti na pomoćnom terenu Poljuda i prisustvovati proslavi prvog povijesnog naslova prvaka Hajdučica.
Bila je to proslava dostojna kluba Hajdukove reputacije, vrhunski organizirana od početka do kraja, od okupljana u Bilom salonu prije utakmice, same utakmice tijekom koje su gledatelji mogli uživati u nastupu Solinskih mažoretkinja (a okrijepu od užarenog sunca potražiti u fan zoni), do konačne dodjele medalja i pehara, i urnebesne proslave koja je uslijedila i potrajala duboko u noć.
With all due respect, na ovom linku možete vidjeti kako je to izgledalo prošle godine kad je Agram osvojio svoj prvi povijesni naslov … i koliko god je to bilo fenomenalno postignuće za Agramerke … ovo je bilo na jednom posve drugom nivou 😎❤️.
Prvo i osnovno u toj priči su navijači ❤️❤️❤️.
Nikad, ali baš doslovno nikad nisam gledao utakmicu ženskog nogometa u Hrvatskoj (a nagledao sam ih se), s tako fenomenalno popunjenim gledalištem!
Službeno izvješće kaže da je bilo 300 gledatelja, ali, ja bih rekao da ih je da je to vrlo konzervativna procjena, i da bi, kad se uključe svi prisutni na stadionu (bila je i VIP loža 😮💪, i posebno gledalište (u hladu 😂) za posebne goste) puno primjereniji broj bio oko 500 gledatelja (ali, ne morate meni vjerovati na riječ, ima detaljna foto galerija na kraju pa procijenite sami).
Bez obzira na brojku, jedno je sigurno (a i potvrđeno by Lu ❤️), ovo je za sve djevojke na terenu bila čudesna utakmica za odigrati, s gotovo potpuno ispunjenim gledalištem, koje je cijelo vrijeme davalo glasnu podršku … well, uglavnom Hajdučicama, ali kudos za ekipicu navijača Agrama koji se nisu libili glasno navijati za svoje Agramerke.
Nikih problema, svi zajedno na tribini, nema specijalne policije, svako navija za svoje dok cure dušu ostavljaju na terenu na 30 stupnjeva.
Red je da se nešto kaže i o samoj utakmici, koja je usprkos rezultatskoj nebitnosti ipak bila zanimljiva.
Agramerke su prvi put u sezoni uspjele pobijediti Hajdučice 2 : 1, i to gotovo pa posvemašnje na krilima čudesne Jasne Đoković.
Iako, nije tako krenulo! Krenulo je skroz drugačije čudesnim golom Antonije Dulčić … toliko čudesnim da zaslužuje svoj video:
Koji je postigla u 4. minuti, dok je naša satnija fotografa (a na ovoj utakmici nas je bilo desetak!) tek zauzimala svoje pozicije.
No, samo tri minute kasnije je Jale odgovorila gotovo pa u jednakom stilu, i izjednačila na 1 : 1.
Nije to obeshrabrilo Hajdučice, koje su nastavile sa svojom igrom, složile par vrlo opasnih situacija pred golom Agrama, ali u 30-toj minuti se opet desio bljesak Jasne Đoković.
Jasna je postigla gol direktno iz kornera!!!
Sjećam se kad sam to prvi put vidio u životu, kad je negdje krajem 80-tih Baka Slišković zabio tako za Hajduk (ali se ne sjećam protiv koga), nakon toga sam to vidio prošlo ljeto u utakmici kvalifikacija za Ligu prvaka Athlone – Agram … a eto, svjedočio sam takvom postignuću i u nedjelju.
Majstorski … naprosto majstorski potez Jasne Đoković.
I gledajući retrospektivno, to je u stvari bio najzanimljiviji dio utakmice.
Ne u samom čudesnom golu, već u dojmu cijele utakmice u kojoj je Jasna Đoković bila on-fire 🔥🔥🔥.
Pet utakmica su u ovoj sezoni odigrali Hajduk i Agram, s 4 pobjede Hajduka i jednim neriješenim rezultatom (uz čudesnu pobjedu Agrama u polufinalu Kupa), i u svim tim utakmicama je Jasna bila … ajmo reći ponešto nevidljiva (s obzirom na svoju reputaciju!).
A u ovoj utakmici … ne znam je li to zato što nije bilo Maje Joščak (koja svojom kvalitetom prirodno organizira igru oko sebe u sredini i “carini” loptu) ili je Jasna odlučila pokazati “ko je gazda” … no Jale je bila centralna figura utakmice i pored dva čudesna gola mogla je lako zabiti i još dva (pri čemu je jedna šansa bila sasvim sigurno lakša za realizaciju od oba postignuta gola!).
Pri čemu treba reći da su se Hajdučice trudile i dale sve od sebe, bio je to u drugom poluvremenu konstantan pritisak prema golu Agrama, bilo je i dobrih prilika, ali lopta “nije htjela u gol”.
A što je u stvari posve nebitno 😎.
Jer … u trenutku kad je sutkinja utakmice odsvirala posljednji zvižduk … došao je trenutak za slavlje 🥳🥳🎉🎉🎊🎊.
S čudesnom sezonom iza sebe, u kojoj ne samo da su osvojile prvi povijesni naslov prvakinja, već su ga osvojile u impresivnom stilu, uvjerljivo nadigravši tijekom sezone svoje suparnice iz Agrama i Dinama, Hajdučice su pustile zapretene emocije i počele sa slavljem koje je trajalo do duboko u noć.
Povezanost, kohezija i zajedništvo ove ekipe Hajdučica su naprosto nevjerojatni i bilo mi je ogromno zadovoljstvo, a i velika čast, gledati ih tijekom ove sezone “u prvom licu” ❤️.
Na čelu s trenerom Damirom Matulovićem, vrhunskim stručnjakom i “pravim čovikom”, pokazale su onaj pravi ekipni nogometni duh, gdje cijela ekipa igra kao jedan, i po principu “svi za jednu, jedna za sve”. Tome recimo svjedoči i nevjerojatna raznovrsnost liste “Memento najbolja igračica utakmice” (Memento daje poklon, a igračice biraju koja je bila najbolja) – ne pamtim da sam vidio da se neko ime baš ponavljalo.
Svaka utakmica je imala svoju heroinu, a ekipa je bila tu da joj taj iskorak omogući. Uvijek borbena i agresivna, bespoštedna u pristupu … prava hajdučka ❤️.
Njihovo zasluženo slavlje ćemo najbolje ispratiti kroz niz fotogalerija … i mislim da je u redu da se krene s čestitkama među trenerima.
Djevojke su najprije poletjele jedna drugoj u zagrljaj.
A onda je uslijedila proslava s navijačima ❤️. Koji nisu štedjeli na pirotehnici (Kristijan Vlastelica i ekipa 💪💪💪).
I za mene osobno par najboljih slika – dame i gospodo, Janja Čanjevac, po mom sudu, najbolja igračica Prve HNLŽ u sezoni 2025/26.
Imam i video.
I još malo slika.
Zatim malo poziranja s navijačima prije dodjele medalja i pehara ❤️.
Jozo Pirić ❤️, osnivač ŽNK Marjana, iz kojeg je potekao ŽNK Hajduk.
Stručni stožer je slavlje ipak promatrao s distance 😎🤗.
Pred dodjelu medalja, srdačne čestitke između ekipa.
Pehar i medalje.
I onda je konačno krenula službena dodjela … najprije medalje za cijelu ekipu i stručni stožer.
A onda je došlo vrijeme i za najsvečaniji trenutak … dodjelu pehara 🏆
Video ❤️.
Pozdrav navijačima.
Zatim je uslijedilo poziranje s peharom pred navijačima.
Pa još malo.
A onda je uslijedilo pojedinačno i grupno slikanje s peharom.
Palo je i par slika na samom Poljudu.
Za Anu Ristovski je ovo bila zadnja utakmica za Hajduk te će karijeru nastaviti u portugalskoj Bragi … a ja mislim da je ovo jedna baš dobra oproštajna slika ❤️.
I na kraju, kao i uvijek … malo moje Lu ❤️.
Naša pobjednica.
Evo i par slika s ponosnim mamom i tatom.
I moja nova profilna slika za Instagram account father_of_lu ❤️❤️❤️.
I za sam kraj, u posve obrnutom redoslijedu stvari kako je to uobičajeno u ovim mojim izvješćima, ali, da se ipak zapiše, evo i službenog izvješća s utakmice.
Sastavi.
Rezultati zadnjeg kola – u kojem je na kraju prvog poluvremena Međimurje protiv Dinama vodilo 5 : 0 (PET NULA!). Završilo je podnošljivih 5 : 3, tako da je Međimurje na kraju uzelo “svojih” 6 bodova u Ligi za prvaka.
Završna tablica.
A zanimljiva je i lista najboljih strijelkinja – iako je za Hajduk odigrala samo prvu polovicu sezone, Andrea Grebenar je treća strijelkinja lige 😎💪⚽.
