I što sad?
Dvadeset godina mi Nadal nije drag, zadnjih deset mi je Đoković puno drag … i što sad?
Prije jedno uru i po, a možda i dvi, gledajući rezultat 0:2 u setovima i dobar start Nadala u trećem setu, pomislio sam: “A faaaak, ako ovo Nadal dobije u pet, biti će vrijeme za temeljiti soul searching”.
Nadal has delivered ❤❤❤.
Ovo mu je vjerojatno prvi put da je od mene dobio srčeko 🙄. Al’ jebi ga, potpuno neobjašnjivom (i neutemeljenom) osobnom animozitetu prema kralju zemlje (“eee mladiću, ajde dođi u Wimbledon da te vidimo”) jednom valjda ipak mora doći kraj.
Rafael Nadal, svaka čast, i moj naklon do poda ❤.
Neće ova tvoja pobjeda, koliko god maestralna, razriješiti GOAT diskusije, ali je meni svejedno puno, puno draga zato jer je kod mene razriješila te diskusije (ne u smislu da ti bezrezervno dajem status GOATa, već da u svim mojim daljnjim promišljanjima na tu temu, a biti će toga još bar godinu, dvije dana, nećeš imati “slab start” u odnosu na dragog Đoleta).
Đole je naš, Đole nam je drag jer je dobar čovik, al … u nekim stvarima je naprosto munjen, i ja se stvarno od srca nadam da će u sebi iznaći načina da nadiđe balkanski mentalitet koji 1-kroz-1 pokazuje u Covid related stvarima, pa da lijepo na terenu odlučite ko je stvarno GOAT.
A kako je (i koliko) Đoković munjen, evo najbolje pokazuje vijesti od prije dva dana 😥.
Zvone Radikalni 